J. F. Wu,
Ph.D. ; R. R. Stanoylović,
Ph.D.
Žive ćelije kvasca
PRIRODNI BIOREGULATOR
Žive ćelije
kvasca
su široko rasprostranjene u prirodi, a u
ljudskoj upotrebi su nekoliko hiljada godina. Obično se vezuju za pravljenje vina,
piva, fermentirano povrće ili umake, kao i za pekarske proizvode.
Žive ćelije kvasca se klasifikuju kao jednoćelijski sojevi kvasca i nisu
stalni stanovnici u organizmima domaćih životinja. Ipak, izolovane su iz
digestivnog trakta mnogih životinja medju kojima je i muzna krava. Medju
izolovanim sojevima kvasca, nekoliko sojeva koji pripadaju vrsti –
Saccharomyces cerevisiae se razlikuju po izraženoj aktivnosti sećerne
fermentacije i visokim nivoima hranljivih materija.
Žive celije kvasca su deo ishrane muzne stoke više od pola veka, a primena istih
se izuzetno povećava poslednjih nekoliko godina. Žive celije kvasca
upotrebljene u ovu svrhu su ili nusproizvodi etanolskog vrenja, pivarske
industrije ili su nastali uzgajanjem u prisustvu kiseonika. Imajući u vidu da
ćelije kvasca sadrže mnoštvo aminokiselina koje čine 40% ukupnog sadržaja,
njihova hranljiva vrednost je visoka. S obzirom na to da i u malim količinama
moćne ćelije živog kvasca mogu da poboljšaju proizvodne rezultate muzne
stoke, celije kvasca bi takodje trebalo smatrati bioregulatorima.

Korist od upotrebe dodatka na bazi živih celija kvasca kod muzne stoke se
ogleda u: 1) povećanoj proizvodnji mleka 2) povećanom sadržaju mlečnih
proteina i masti u mleku 3) povećanoj konzumaciji suve materije 4)
povećanoj telesnoj masi kod mladih
teladi.
Prema tome, hrana na bazi živih celija kvasca je postala trend na većini stočnih
farmi zapadnih zemalja.
Prema izveštaju Američkog udruženja službenika za kontrolu ishrane (Association
of American Feed Control Officials [AAFCO]), postoji 10 različitih vrsta
proizvoda na bazi kvasca koji se momentalno svrstavaju u hranu za životinje.
Najznačajniji proizvodi na bazi kvasca su živi suvi kvasac, suvi kvasac na bazi
torula, pivarski suvi kvasac i kulture živih ćelija kvasca. Medju ovih deset
proizvoda na bazi kvasca, samo živi suvi kvasac i kulture živih ćelija kvasca
imaju moć fermentacije, dok kod ostalih ova osobina izostaje. Kultura živih
ćelija kvasca je suvi proizvod koji se ne sastoji samo od suvog živog kvasca,
nego i medijuma u kome je
uzgajan.
Poslednjih godina, zahvaljujući obimnim in vitro istraživanjima
Saccharomyces cerevisiae, veliki broj proizvodjača dodataka ishrani i
životinjskih nutricionista je prihvatilo njegovu upotrebu, u cilju poboljšanja
proizvodnje muzne stoke. Sada na tržištu većina aditiva na bazi kvasca
koji imaju razlicita imena potiču od mnogih različitih sojeva ove vrste gljiva.
Za bolji protok
materija
Smatra se da kvasac, koji je posebna vrsta bioregulatora, prevashodno deluje u
buragu, a manje u post-ruminalnom digestivnom traktu. Iako se dodaci na bazi
kvasca koriste već mnogo godina, malo pažnje je posvećeno kvascima u buragu.
In vitro istraživanja u ovoj oblasti se još uvek obavljaju na zastareli
način, pa se malo zna o pravim mehanizmima dejstva. Neki rezultati eksperimenata
koji se ovde navode mogli bi pomoći da se shvati kako kvasac funkcioniše u
digestivnom sistemu krave.
1)
Modifikovanje
pH buraga. Jedna od prednosti koju dodatak na bazi kvasca daje životinjama je ta
što stvara optimalne uslove u buragu. Prilikom varenja ugljenih
hidrata, a
to dovodi do smanjenja pH u buragu. Uključivanje dodatka na bazi kvasca u
ishranu smanjuje pad pH vrednosti buraga. Pošto kvasac ne može da asimilira ove
kiseline kao izvor ugljenika za razvoj, zaključak je da kvasac stimuliše neke
posebne mikroorganizme u buragu koji koriste ove kiseline i time podižu nivo pH
vrednosti buraga.
2) bio
značajno smanjen, a velike količine nusproizvoda propionata pronaðene su
u buragu muzne stoke koja je hranjena kulturama kvasca. Ovo pokazuje da se veći
procenat metaboličkog vodonika koristi u proizvodnji propionata nego u
proizvodnji metana, čime se postiže bolje iskorišćavanje
hrane.
3)
Povećanje raspoloživih metala. Kvasac može da se apsorbuje i helatne
forme mikroelemenata hrane uključujući magnezijum, cink, bakar,
mangan, selen, kobalt i kalijum čineći ih biološki dostupnim. Ti
mikroelementi se povezuju sa razvojem i otpornošću životinja prema
bolestima.
4)
Stimulisanje razmnožavanja i aktivnosti anaerobnih bakterija u buragu. Kvasac
poseduje prirodnu primamljivu aromu koja može poboljšati ukus hrane i tako
povećati unošenje hrane. Kvasac takoðe sadrži kompleks vitamina B, mnoge
različite amino-kiseline i neke nepoznate faktore rasta koji su
ograničavajući faktori rasta za neke anaerobne bakterije koje se mogu
naći samo kod preživara. Gore pomenute komponente oslobaðaju se u buragu
posle autolize kvasca. Broj nekih posebnih anaerobnih bakterija u buragu
uključujući celulolitičke i hemicelulolitičke bakterije može se
povećati do 10 puta kada se muzna stoka hrani kulturama kvasca, što dovodi do
povećanog varenja celulozne biomase. Osim toga, amino-kiseline koje se
oslobaðaju iz lysis-a (ovaj izraz moram proveriti šta znači) ćelijskog zida bakterija odlaze u
post-ruminalni deo digestivnog trakta i služe kao izvor proteina za
životinju.
5)
Poboljšanje protoka hranljivih
materija iz buraga u creva, kao i povećanje apsorpcije hranljivih materija.
Uputstva za upotrebu
dodataka
Kako je u buragu blizu 390C, a pritom je to i anaerobna
sredina, pa stoga nema pogodnosti za umnožavanje kulture kvasca, uspeh
ili neuspeh dodataka u ishrani muznih goveda zavisi od
količine i kvaliteta kulture kvasca koje se koriste. Prvo, izbor soja je
veoma važan. Drugo, s obzirom da kulture kvasca sadrže živi kvasac
obogaćen prisustvom medijuma u kome rastu (vitamini, minerali,
faktori rasta), njihova proizvodnja u uzgoju stoke bi
trebalo da bude bolji od učinka preparata koji sadrže suvi zivi kvasac. Još
jedna stvar koju treba istaći je da je živi kvasac bioregulator, dok
neaktivirani nije.
Zbog toga što kultura kvasca sama ne daje najbolje rezultate, da bi se postigli
dobri rezultati potrebno je kombinovati kulture kvasca sa mananoligosaharidima
koji vezuju patogene bakterije i poboljšavaju imunitet, beta glukanom koji se
dobija iz pečuraka (ne iz kvasca), i korisnim bakterijama. Sinergičkim efektima
kultura kvasca sa ovim dodatnim sastojcima postižu se optimalni
rezultati.
Razvoj
Upotreba kultura kvasca kao bioregulatora u ishrani muznih goveda je
napravila veliki proboj u primeni prirodnih proizvoda u proizvodnji stočne
hrane. Pored Saccharomyces cerevisiae, neke druge kulture kvasca ili
gljivica koje nisu štetne, a mogu da odgovore sledećim zahtevima, takodje imaju
izgleda da budu upotrebljene kao dodatak ishrani:
1) da
nisu štetne ni za ljude ni za životinje
2) da
su lake za uzgoj i razmnožavanje in vitro
3) da
poseduju izraženu moć fermentacije ugljenih hidrata
4) da
mogu da podnesu temperaturu od 390C
5) da
su izvor vitamina, posebno onih iz B kompleksa
6) da
su visokosvarljivi proizvodi dejstva enzima
7) da
su kompatibilni sa drugim mikroorganizmima u buragu
8) da
mogu da se razmnožavaju u buragu.