Dr. Sci. Russ R. Stanoylovic
MODERNO BIOTEHNOLOŠKO REŠENJE
PROBLEMA MIKOTOKSINA
Kontaminacija mikotoksinima predstavlja stalnu brigu u industriji hrane. Mikotoksine proizvode plesni koje su prisutne u celokupnoj sredini, i s toga mogu zagaditi hranu u bilo kom stadijumu- od ubiranja letine (žetve), skladištenja, tehnološke obrade hrane. Tri različita tipa plesni - Aspergillus, Penicillium i Fusarium (Gibberella) su najčešći uzročnici mikotoksične kontaminacije.
Osnovni mikotoksin koji proizvodi Aspergillus je Aflatoxin; Fusarium plesni proizvode zearalenone, T-2 toksin deoxynivalenol (DON) i fumonisin; Penicillium plesni proizvode ochratoxins. Mikotoksini napadaju sve domaće životinje izazivajući probleme kao što su odbijanje hrane, krvarenje u crevima, pad imuniteta, reproduktivne probleme, zatrovanost jetre i bubrega i oboljenja kože.
U prirodi, malo je verovatno da se jedan mikotoksin pojavljuje bez prisustva još nekoliko drugih mikotoksina. Simptomi kod stada za mužu koje je inficirano mikotoksozom variraju u zavisnosti od toga koji su mikotoksini uključeni. Simptomi koji se javljaju: smanjen unos hrane, povremenu diareju (proliv), smanjenu produkciju i umanjene reproduktivne sposobnosti. Zahvaljujući efektu mikotoksina da blokiraju imuni sisten, ostvaruje se opšta otvorenost organizma ka bolestima, i grla često ne reaguju kako je očekivano na terapiju veterinara.
Da bi se suočila sa problemom mikotoksina, industrija hrane je izgradila različite strategije za dekontaminaciju. Neke od strategija za dekontaminaciju uključuju fizičke metode, kao što su zagrevanje i zračenje; hemijske metode - tretiranje amonijakom, formaldehidom ili hlorinom. Meðutim, sve ove metode nisu uobičajene u praksi zbog cene, bezbednosti i efektivnosti. Najčešće korišćeni metod jeste korišćenje dodataka u hrani vezujućeg agenta kao što je HSCAS (hidratisani kalcium sodium aluminosilikat). Ovako nastala jedinjenja verovatno rade na principu nespecifičnog vezivanja mikotoksina, da bi smanjili vreme njegovog prolaska kroz crevni trakt. Nedavno, esterificirani glucomanan, materijaizolovana iz ćelijskog zida kvasca, je pridružena redu vezujućih agenasa. Za razliku od HSCAS koji napada neprijateljske ćelije, esterificirani glucomanan privlači u klopku mikotoksine unutar praznina koje postoje u teksturi.
Iz izveštaja sa terena je jasno da vezujući agensi, iako sposobni da smanje nivo mikotoksina, ne uklanjaju ih kompletno. U sredinama gde ima mnoštvo mikotoksina, ili u slučajevima gde su životinje pod stresom (zbog toplote, hladnoće, poroðaja, visokoenergetske hrane, itd ), tretiranje hrane za životinje vezujućim agensima je nedovoljno da bi predupredili kliničke znake mikotoksikoze. U situacijama gde mikotoksini ne predstavljaju tako ozbiljnu pretnju, životinje mogu obolit ali bez pokazivanja bilo kakvih kliničkih simptoma. Da bi unapredili zdravlje i izgled životinja koje konzumiraju hranu kontaminiranu mkotoksinima, potrebni su dodatni aditivi hrani da bi smanjili/prevazišli probleme.
U tom pogledu, dodaci hrani koji poboljšavaju imunitet životinja su veoma važni. Jedan dobro proučeni dodatak za poboljšanje imuniteta jeste beta-glukan. Beta-glukan ima moćan efekat na imuni sistem stimulišući anti-tumornu i anti-mikrobialnu aktivnost aktiviranjem makrofaga. Macrofage su osnovni tip ćelija koje stimulišu imuni odgovor; pored toga, macrofage phagocytose (jedu) bacterije i uništavaju ćelije tumora. Iz istog razloga, mannan oligosaharid (MOS), poznat da blokira ulazak patogenih bakterija, se takoðe preporučuje kao aditiv hrani za životinje pod rizikom mikotokisna. Ostali sugerisni aditivi uključuju žive korisne mikroorganizme i digestivne enzime. Korisni mikroorganizmi, kao što su kvasne i mlečno kiselinske produktivne bakterije, deluju na taj način što obezbeðuju životinje faktorima rasta i digestivnim enzimima. Kod krava, na primer, direct-fed microbiali (DFM) su poznati da poboljšavaju aktivnost preživanja, snabdevenost amino kiselinom, varenje biljnih vlakana i iskorišćenost laktata. DFM, na osnovu svoje brojnosti, odmah nakon što budu progutani, uklanjaju patogene sa vezivnih mesta zida creva. Kao rezultat toga, u crevima se stvara povoljna mikroflora. Važno je razumeti da su mikotoksini koji proizvode plesni normalno prisutni u crevnom traktu životinja. Pod normalnim okolnostima, imunosistem životinja je sposoban da održava ove plesni na nivou koji ne ugrožava zdravlje životinja. Pod uslovima stresom izazvane imunosupresije, meðutim, mikotoksini koji proizvode plesni imaju mogućnost da se prošire u crevima i stvaraju štetne efekte na životinji. U tom smislu, nije jasno da li da li su veće šanse za oboljevanje životinja od mikotoksikoze koji imaju zdraviji sastav mikroflore, ili životinja pod stresom imaju manje šanse.
Kao što je gore navedeno, potrebno je tako sastaviti aditive hrani da se efikasno bore protiv mikotoksina. Ovaj koncept kombinacionog efekta (terapije) se uobičajeno primenjuje u humanoj medicini. Na primer, na pacijentima obolelim od kancera, primenjuje se nekoliko režima tretmana se istovremeno, a koji uključuju hirušku intervenciju, radijaciju, hemo-terapiju, i lekove. Imajući ovo na umu, Cenzone Tech, Inc., sa sedištem u Južnoj Kaliforniji, je stvorila “Mikrobond”. Ključni sastojci u “Mikrobondu” uključuju (1) visokoefektivni katjon-zamenjeni aluminosilicate, (2) beta-glucan dobijen iz gljiva, koji je poznat kao snažniji imuno stimulant nego beta-glucan kvasca, (3) DFM viokofermente sposobnosti, (4) jedinstveno fosforilisani MOS sa visokim stepenom vezivanja patogena, (5) digestivne enzime i (6) ekstrakt fermentacije gljiva koji zaustavlja razvoj nekoliko patogenih gljiva za koje se sumnja da izazivaju Hemorrhagic Bowel Syndrom (HBS) kod mlečnih krava. Mikrobond je pokazao da uklanja mikotoksine i smanjuje njegovo štetno dejstvo na životinje. Jedna od prednosti Mikrobonda, izmeðu ostalih, je u njegovoj maloj srazmeri uključenja: 0.5 ~ 1.0 kilograma po metričkoj toni hrane. Mikrobond je rapidno postao drugi najbolje prodavani proizvod kompanije Cenzone (najprodavaniji je Yeasture), i trenutno se prodaju u preko 50 zemalja širom sveta.
Dr. Sci. Russ R. Stanoylovic