Palčikova I.I., naučni saradnik Naučno-istraživačkog instituta
stočarstva i proizvodnje stočne hrane, Stavropolj, Rusija
ZNAČAJ SELENA ZA ŽIVOTNU AKTIVNOST ČOVEKA I ŽIVOTINJA
U današnje vreme u našoj zemlji, kao i drugim
razvijenim zemljama sveta, poklanja se
velika pažnja takozvanoj funkcionalnoj
ishrani, to jest mogućnosti održavanja i poboljšanja
zdravlja uz pomoć pravilne dijete. To se odnosi
ne samo na industrijski uzgajane životinje, čiji
razvoj i zdravlje u potpunosti zavise od dijete koje
im sastavljaju stručnjaci, već i na ljude, koji sve
češće koriste razne bio-dodatke u ishrani upravo
sa tim ciljem. Najnovija istraživanja dokazuju da od
kvaliteta ishrane veoma često zavisi i mogućnost
razvoja ovog ili onog oboljenja. Punovredna ishrana
i njena pravilna organizacija je nezamisliva bez
uključivanja u sastav dijete kompleksa mineralnih
mikro– i makroelemenata.
Jedan od takvih nezaobilaznih mikroelemenata je
selen.
Selen (Se) – litalloid, ulazi
u periodični sistem Mendeljejeva,
jedan je od 19 životno važnih
mikroelemenata u ishrani čoveka.
Ovaj mikroelement koji
spada u grupu rasejanih, ponekad
se može u lancu ishrane sresti i
u prekomernim količinama, ali se
češće susreće njegov deficit, usled
delovanja prirodnih, antropogenih i
tehnogenih faktora.
U predelima evropskog dela Nečernozemlja
upravo se susreće deficit selena, uprkos njegovoj
značajnoj zastupljenosti u zemljištu ovog regiona.
Razlozi za to su njegova slaba asimilacija od strane
biljaka koje rastu na podzolastim zemljištima i
tresetištima.
Nedostatak ovog mikroelementa kod živine
izaziva sniženje plodnosti, nosivosti, perjanja, a
mogu se pojaviti nekroza jetre, miopatija.
Nedostatak ovog mikroelementa kod
svinja izaziva razvoj belomišićnog oboljenja,
sniženje imunog statusa; prašenje krmača može
trajati nekoliko sati, a povećava se i sklonost ka
toksikozama.
Jedan od kriterijuma ocene snabdevenosti
životinja selenom je aktivnost glutationpereoksidaze
plazme krvi: količina ovog fermenta u organizmu se
sa povećanjem koncentracije selena u krvi naglo
povećava.
Takođe, postoji i direktan način određivanja
snabdevenosti životinja selenom. Na primer, sadržaj
selena u krvi živine u visini od 5 do 8 mkg/100g i u
jetri 12–16 mkg/100g može se smatrati normalnom.
Sniženje selena u krvi do 1 mkg/100g , a u jetri do 3
do 4 mkg/100g govori o njegovom javnom deficitu.
Ali, treba imati u vidu da je selen i veoma
toksična supstanca. Selenova toksikoza je moguća
već pri prelaženju nivoa od 5 mg selena u 1kg
hrane.
Neorganska jedinjenja selena su toksičnija
nego organska. Toksičnija nego
jedinjenja molibdena, arsenika i
vanadijuma.
Prilikom jakog trovanja
dolazi do hemoragične upale creva,
blokade oksidacije i, kao posledica,
pojavljuje se otok pluća i oticanje
krvi iz jetre. Negativna osobina
selena ogleda se i u tome što u
hrani on ulazi u uzajamno dejstvo
sa gvožđem i obrazuje jedinjenja,
koje organizam životinje teško
usvaja, što opet izaziva njegov
deficit.
Treba imati na umu da deficit selena stvara
i izaziva opasnost poremećaja i sistema ljudskog
organizma. Velike teritorije su zaražene živom koja
predstavlja izrazitog antagonistu selena. Selen
je, takođe, antagonista kadmija, arsenika, olova i
telura.
U Rusiji se po snabdevenosti stanovništva
selenom izdvajaju tri grupe regiona: s niskom
snabdevenošću (koncentracija selena u serumu
krvi odraslih životinja je 60–80 mkg/l), sa srednjom
(81–115 mkg/l) i s visokom (više od 121mkg/l).
U regionima gde je usvajanje selena
u dnevnom obroku niže od norme 2–2,5 puta
sreću se karakteristične vrste bolesti kao što su
bolest kešana i kašina-beka. Bolest kešana je
endemička kardiomiopatija, koja se najčešće sreće
u regionima gde je nizak nivo selena u zemljištu,
biljkama i lokalnoj produkciji.
Za bolest kešana je karakteristična
aritmija, povećanje obima srca, a zatim i
srčana insuficijencija. Zapažaju se simptomi
tromboembolije. Kod odraslih, osnovne patološke
izmene su: multifakalna nekroza miokarda sa
fibroznom degeneracijom, fakalna biliarna ciroza
(50%). Kod 35% dece predškolskog uzrasta
pronalaze se morfološki poremećaji u pankreatskim
ostrvcima, koje se smatraju patognomoničnim za
mukoviscidozu (atrofija), i dovode do sindroma
smanjene apsorpcije i otežanog proticanja nekroza
u miokardu. Opredeljuje se veoma nizak nivo
selena u krvi, mokraći, serumu krvi. Bolest se
deli na četiri kliničke forme: oštra (nivo selena u
serumu krvi dece – 11,36mkg/l), jaka, hronična(
32,4-0,28mkg/l) i latentna (50,2-0,86 mkg/l).
Kod ljudi sa deficitom selena se, zbog
preranog starenja, skraćuje dužina života. Takođe,
deficit selena je uzrok balkanske nefropatije i
tumora mokraćnih kanala.
Nedostatak selena u organizmu čoveka
predstavlja veliki problem. Ali, istovremeno, ne
treba gubiti iz vida i deficit ovog mikroelementa u
organizmu životinja, koji se može izbeći planskim
uvođenjem u obroke životinja dodataka za stočnu
hranu koji sadrže selen.
Palčikova I.I., naučni saradnik Naučno-istraživačkog instituta
stočarstva i proizvodnje stočne hrane, Stavropolj, Rusija