Ševhužev A.F, profesor, doktor poljoprivrednih nauka,
Saitova F.N, profesor, Karačajevo, čerkeske Državne tehnološke akademije
Rusija
UTICAJ RAZLIČITIH TEHNOLOGIJA UZGAJANJA NA STANJE KOŽE I DLAKA KOD MLADIH BIKOVA ŠVAJCARSKE RASE
Uticaj različitih prirodno-klimatskih uslova
kao što su temperatura, vlažnost, brzina
kretanja vazduha, sunčana radijacija i
atmosferske padavine na razne načine utiču na
organizam životinja. Imajući to u vidu, mi smo u
svom radu proučili gustinu dlaka i stanje kože kod
mladih bikova švicke rase uzgajanih po različitim
tehnologijama. U vezi sa tim, od određenog broja
mladih bikova uzeli smo uzorke kožnog pokrivača
zajedno sa kožom.
Uzorci su uzimani dvaput: u maju, pre
sezone ispaše, i u oktobru, na kraju sezone.
Eksperiment se sprovodio na farmi „Elburganski“
Habezkog rejona Čerkeske Republike, Rusija.
Opšta shema istraživanja je prikazana u tabeli 1.
Za sprovođenje eksperimenta bilo je odabrano 60
mladih bikova švicke rase, šestomesečnog uzrasta,
koji su bili podeljeni u tri grupe – po 20 grla u svakoj
od njih. Grupe su formirane po principu analogije.
Grla I kontrolne grupe su bila u zatvorenom
prostoru 201 dan, u periodu od 15. oktobra 2003. do
2. maja 2004; u periodu od 3. maja do 12. oktobra
2004, (163 dana), ta ista grla su bila na otvorenom
– na ispaši.
Životinje II eksperimentalne grupe
su provele u zatvorenom prostoru svo vreme
eksperimenta – 364 dana, period od 15. oktobra
2003. do 12. oktobra 2004.
Grla III eksperimentalne grupe boravila
su u zatvorenom prostoru 201 dan, od 15. oktobra
2003. do 2. maja 2004. Od 3. maja ona su
prevedena na ispašu koja je trajala 103 dana, do
13. avgusta 2004. Od 13. avgusta do 12. oktobra
– bikovi su bili na tovljenju.
Zatvoreni prostor korišćen u eksperimentu
predstavljao je prostoriju dugačku 60 metara,
široku 18 metara, sa kavezima sa životinjama sa
obe strane dva prolaza sa hranom. Dimenzije
kaveza: dužina – 12 m, širina – 3,5 m. Frontalna
linija davanja hrane – 60 cm na jedno grlo.
Podovi u kavezima rešetkasti, širina rešetke
– 10 cm. Sistem iznošenja balege automatizovan,
sistem ventilacije veštački. Razdavanje hrane je
obavljano mobilnim sredstvima.
Telesna težina bikova na dan početka
eksperimenta je iznosila – 179,5 kg u I kontrolnoj
grupi, 180,2 kg u II eksperimentalnoj grupi i 178,9
kg u III eksperimentalnoj grupi.
Stanje kože i dlake je proučeno u aprilu i
oktobru putem uzimanja uzoraka od 3 bika iz svake
grupe, površina uzorka – 1 cm kvadratni. Istražen je
morfološki sastav dlaka, njihova dužina, gustina.
Ovaj pokazatelj stanja dlake u zavisnosti
od godišnjeg doba je veoma važan prilikom ocene
adaptacionih sposobnosti goveda na različite
tehnologije uzgajanja i tovljenja.
Rezultati naših istraživanja su pokazali da
u aprilu mesecu nije bilo nekih bitnih razlika
u stanju dlake kod pripadnika sve tri grupe (tabela
2).
Masa dlaka sa 1 cm kvadratnog kože je
kod eksperimentalnih grupa iznosila 6,8–7,1 g,
broj dlaka na 1 cm kv. iznosio je 518–524 komada,
paperjastih mekih dlačica 52–56%, dugih dlaka
28–33%, prelaznih dlaka 15–16%. Osnovnu masu
predstavljale su dlake dužine 1–2 cm (60–63%),
dlaka dužine 2–3 cm bilo je oko 33–35%, a najdužih
od 3 do 4 cm bilo je oko 4–6%.
Rezultati istraživanja su pokazali da su se
u oktobru mesecu, u 18-mesečnom uzrastu bikova,
već pojavile značajne razlike u stanju dlaka kod
pripadnika različitih grupa.
Tako je kod bikova I grupe, koji su u letnjem
i jesenjem periodu bili na ispaši, masa dlaka bila
veća za 7,7g po 1 cm kv., u poređenju sa bikovima
I grupe, koji su sve vreme proveli u zatvorenom
prostoru. Takođe, kod pripadnika I grupe broj dlaka
po 1 cm kv. je bio veći za 120 komada nego kod
pripadnika II grupe. Životinje iz III eksperimentalne
grupe, gde se primenjivala tehnologija ispaše
plus tovljenje, takođe su prevazišli po svojim
pokazateljima pripadnike II grupe. Masa dlaka je
kod njih bila veća za 6,1 g po 1 cm kv, a broj dlaka
veći za 13,6% po 1 cm kv, nego kod II grupe. Što
se tiče odnosa I i III grupe, uspešniji su se pokazali
bikovi I grupe, za 1,6 i 7,7%.
Držanje bikova na ispaši je uticalo na
intezivniju i kraću adaptaciju svih zaštitnih sila
organizma, što se odrazilo i na kvalitet kosmatog
pokrivača, naročito na morfološke karakteristike
dlaka.
Bikovi I grupe, koji su bili na ispaši, su
prevazišli svoje konkurente iz II eksperimentalne
grupe, koji su držani u zatvorenom prostoru, po
količini paperjastih mekih dlaka za 28%, ali su po
količini dugih dlaka ustupili za 20%, a po količini
srednjih za 8%. To nam govori o formiranju gustog
donjeg sloja kosmatog pokrivača, koji doprinosi
poboljšanju izolacionih svojstava.
Životinje iz III eksperimentalne grupe,
koje su kombinovale ispašu i tovljenje, su zauzele
mesto između. One su prevazišle svoje konkurente
iz II eksperimentalne gupe po količini paperjastih
mekih dlaka za 15%, a ustupili su po količini dugih
dlaka za 9%, i po srednjim dlakama za 6%
Kod bikova II grupe, 88% dlaka su imale
dužinu do 2 cm, dok je kod bikova I i II grupe tih
dlaka bilo 56 i 72%. Tako su junci II grupe prevazišli
svoje konkurente iz I i III grupe po količini dlaka od
0 do 1 cm za 29% i 13%, a po dlakama od 1 do 2
cm za 3 i 3%.
Velike razlike su se pokazale i po količini
dlaka od 2 do 4 cm. Takvih dlaka kod mladih bikova
I kontrolne grupe bilo je 44%, kod bikova II grupe
32%, a u III grupi svega 16%.
Što se odnosa gornjih i donjih dlaka tiče, taj
odnos je bio sledeći: u I grupi – gornjih 44%, donjih
– 56%, u II grupi – gornjih 88%, donjih – 12%, u III
grupi – gornjih 72%, donjih – 28%.
Na taj način, iz navedenih istraživanja dolazi se
do sledećeg zaključka: promene uslova uzgajanja
izvođenjem na ispašu doprinose formiranju gustog
donjeg sloja dlaka, kao i povećanoj količini dugih
prekrivajućih dlaka, što obezbeđuje bolja izolaciona
svojstva kosmatog pokrivača, završavajući time
proces adaptacije.
Ševhužev A.F, profesor, doktor poljoprivrednih nauka,
Saitova F.N, profesor, Karačajevo, čerkeske Državne tehnološke akademije
Rusija